Dragi sine/kćeri,
Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvog budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.
Ako se zaprljam za vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv.
Sjeti se sati koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek iznova, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije nego što bi utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljadu razloga da bi ušao u kadu. Kada opaziš moje ne poznavanje novih tehnologija, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu. Ja sam tebe naučio mnoge stvari: pravilno jesti, pravilno se oblačiti, suočiti se sa životom.
Ako nekada u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisjetim, i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš poslušati.
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne. Kada mi umorne noge više neće dozvoliti da hodam, pruži mi ruku. Jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si činio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umreti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš razumjeti. Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj da si bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći. Tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti. Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratiću ti sa osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvek čuvao za tebe.
Volim te sine/kćeri,
Tvoj tata/tvoja mama!
