Mladić se oženio prije nekoliko dana.
Otišao je u dućan i kupio sebi lijepe hlače koje je trebalo pokratiti. Mislio se što bi učinio?
Odnese ih majci i moli je neka ih pokrati za četiri prsta. Majka se podobro posvađala sa snahom, dok je on jutros bio u dućanu. Nije htjela ni čuti i uzvraća mu: “Ja, uvijek samo ja radim?! Nosi ih onoj svojoj jezičarki, neka i ona malo radi!”
Sin uzme hlače i odnese ih ženi: “Draga moja, – započne joj slatkim riječima – pogledaj, ove su mi hlače preduge. Zamolio bih te skrat mi ih za četiri prsta.”
“Meni to kažeš?! Nosi ih svojoj materi; ona je gospodarica, ona zapovijeda i želi sve učiniti. Neka učini i to!”
Jadni muž vidi kako je bura u kući blizu; uzima hlače i ide krojaču. Samo jedan trenutak i sve je gotovo. Vraća se kući zadovoljan; stavlja hlače na krevet, da one dvije ne vide, i ode na posao.
Prošao je koji sat i snaha je otišla iz kuće. Majka počinje u sebi mrmljati:
“Jadni moj sin. On je stvarno dobar, gdje se namjerio baš na nju. Ona je obična zmija koja ne pozna nikakav obzir, nered prve klase… stvarno mu moram skratiti one hlače!”
Ode u sobu, uzme hlače, skrati ih. Dok ih je vraćala na krevet, počinje ponovno kao i prije mrmljati: “Kako će se moj sin lijepo iznenaditi kada dođe. Blago onom tko ima majku kao što sam ja… majka je sve u ovoj kući.”
Snaha je završila svoj posao i vratila se kući. Zaključa se u svoju sobu. Ugleda hlače svoga muža. Uzme ih i, ne obraćajući previše pozornosti na izgled, skrati ih za četiri prsta, govoreći u sebi:
“Želim iznenaditi svoga muža. Jadnik, danas se osjećao ružno zbog one svoje starkelje. Ma ja svoga muža cijenim i volim.
Razmišljajući tako, previje hlače, pošto ih ona pokratila, stavi ih na krevet i sretna čeka svoga muža. Sutra je nedjelja. Tonino ide sigurno u crkvu. Ustaje i oblači nove hlače sa zadovoljstvom. Oh, kakvo iznenađenje! Jedva mu pokrivaju koljena! (L. Chiavarino)
