Halid Bešlić bio je više od muzičara — bio je simbol emocije, sevdaha i iskrenosti koja se rijetko rađa. Njegov glas obilježio je generacije, a njegove pjesme ostaju urezane u srcima svih koji su ih pjevali, voljeli i živjeli.
Njegov odlazak ostavio je prazninu koju riječi teško mogu ispuniti, ali muzika — ona i dalje govori umjesto nas.
Halid je bio čovjek koji je znao prenijeti emociju na najjednostavniji način, bez mnogo riječi, ali s mnogo duše.
Njegove pjesme su bile i tuga i radost, i ljubav i rastanak, i sjećanje i nada.
Svojim glasom znao je da dotakne i one koji ga nikad nisu lično upoznali, ali su kroz stihove osjećali da ga poznaju cijeli život.
Njegova muzika spajala je ljude — bez obzira na godine, mjesto, vjeru ili jezik.
U njegovim stihovima mnogi su pronalazili dio sebe, svojih uspomena i svojih ljubavi.
Bio je jednostavan, narodan, iskren — baš onakav kakav je i trebao biti čovjek koji pjeva iz srca.
O Halidu se uvijek govorilo s poštovanjem, jer nije bio samo veliki pjevač, nego i veliki čovjek.
Njegova vedrina, toplina i skromnost ostavili su trag na svakome ko je imao priliku da ga sretne.
I kada nije pjevao, njegova pojava unosila je mir i poštovanje.
Bio je stub jedne epohe — epohe u kojoj su pjesma i duša išle zajedno.
Njegovo ime ostaće sinonim za sevdah, za Bosnu, za emociju koja ne blijedi.
Otišao je tiho, kako samo veliki ljudi umiju.
Ali nije nestao — ostavio nam je uspomene koje će trajati dok traje i muzika.
Jer pjesme ne umiru, one nastavljaju živjeti s nama, podsjećajući nas ko smo i koga smo voljeli.
Halid je bio i ostao dio naše svakodnevice, naših veselja, naših sjećanja i naših tišina.
Svaki put kad čujemo njegov glas, osjetimo isto ono što smo osjećali prvi put — toplinu, istinu i tugu koja liječi.
U znak poštovanja, donosimo pjesmu koju je pjesnik Menso Mensić, napisao i posvetio upravo Halidu — iz duše, za dušu.
Pjesmu koja nije samo stih, već iskrena poruka onome koji je znao kako da srca poveže pjesmom.
🕊️ Neka svaka riječ ove pjesme bude zahvalnost za sve što je Halid bio i što će zauvijek ostati.
👇 ČEKAT ĆU TE
Kada noć raširi krila
I svaki glas utihne
Pjesmu mi zapjevaj mila
Da mi srce dodirne
Kada osvane dan
Sunce ti iz oka zarudi
Kafu mi ispeci dušo
Poljupcem me probudi
Kada nas život rastavi
To neće biti kraj
I na nebu bit ćeš moja
Samo mi ruku daj
Čekat ću te Vilo moja
Ćekat ću te Anđele
Svakom je do svoga stalo
A meni je do tebe
Čekat ću te Dunjo žuta
Čekat ću te Srno tiha
Neka čeka ko koga hoće
Samo ti si meni mila
..
Pjesma je posvecena Halidu Bešliću, naslov poistovijećen sa njegovom posljednjom pjesmom koju je otpjevao u duetu sa Dinom – kaže Menso Mensić.
